Orjentacija u prirodi bez kompasa

Orijentacija u prirodi bez kompasa

Ova stranica opisuje kako se snaći u prirodi ako ste se izgubili i nemate uz sebe kompas. Ono što imate je sunce, zvijezde, mjesec i priroda oko vas.
Kao prvo, bilo bi dobro da se popnete na neku uzvisinu i da dobro pogledate oko sebe. Ako nemate kartu sada bi bio dobar trenutak da nacrtate jednu za sebe, te nakon toga odredite strane svijeta i odlučite kojim putem ići. Ako imate kartu, probajte odrediti gdje se nalazite.
Postoji nekoliko načina određivanja strana svijeta:
• orijentacija pomoću tri štapa (dugo traje)
• orijentacija pomoću sunca
• orijentacija pomoću sunca i sata
• orijentacija po Sjevernjači
• orijentacija po mjesecu
• orijentacija po pojavama u prirodi

Orijentacija pomoću tri štapa
Ma koliko čudno zvučala ovo je najpreciznija metoda. Ova metoda zahtjeva vedro nebo i puno vremena. Jedna od prednosti je da ne zahtjeva nikakav pribor koji ne bi mogli naći i u prirodi. Trebat ćete dugačak ravan štap, dva mala štapa ili kamena i nešto što će vam trebati za crtanje kružnice (špaga, traka, remen, drugi ravan štap).
Eksperiment počinje ujutro (svakako prije podneva). Što ste bliže podnevu trebat će vam manje vremena za završetak. Zabodite dugačak štap okomito u zemlju. Zemlja mora biti ravna. Sada jedan mali štap morate zabosti u zemlju točno tamo gdje završava sjena dugačkog štapa. Zavežite špagu (remen, štap ili sl.) za veliki štap i opišite kružnicu dužine malog štapa (vidi sliku) i čekajte… Čekajte.
Čekajte do poslije podneva. Tijekom prijepodneva sjena će se skraćivati i skraćivati, sve do podneva, kada će opet početi rasti. U podne, kada je najkraća, sjena pokazuje točno na sjever. No, nije lako odrediti kada je sjena najkraća. Na kraju se sjena toliko poveća da ponovo dotakne kružnicu i u tom trenutku zabodite drugi štap u tu točku. Jako je važno da kružnica bude pravilno nacrtana.
Linija koju povučete između prvog i drugog štapa pokazuje zapad-istok (na slici).
Bilo bi dobro da redovito markirate točke, jer će bilo koje dvije točke koje su na istoj udaljenosti od velikog štapa pokazivati liniju zapad-istok. To je korisno ako je nebo djelomično oblačno i ne možete zabilježiti svaku točku.
Orijentacija pomoću sunca
Kod nas je Sunce svaki dan u godini u 6 sati ujutro na istoku, u 12 sati na jugu, a u 18 sati na zapadu (na južnoj hemisferi je slično, samo je u 12 sati sunce na sjeveru). Ako sunce izlazi prije 6 sati, onda je to nešto sjevernije od istoka, ali u 6 sati dođe točno na istok. Ako pak, sunce izlazi nešto kasnije od 6 sati – zimi, onda je to nešto južnije od istoka i u to vrijeme točan istok na ovaj način ne možemo odrediti. Isto je i sa zalazom sunca. Nadalje, u 9 sati sunce je točno na jugoistoku, a u 15 sati točno na jugozapadu. Dakako, u podne je točno na jugu!
Pri ovome morate paziti na zimsko i ljetno računanje vremena! Po ljeti morate dodati jedan sat na sva vremena.
Strana  Sat
(zimsko vrijeme)
Sat
(ljetno vrijeme)
Istok 6.00 7.00
Jug 12.00 13.00
Zapad 18.00 19.00
Sjever

Ne vidi se! Sunce je pod obzorom!

Orijentacija pomoću sunca i sata
Pravac juga (a time i ostale strane svijeta) možemo sa sigurnošću odrediti za sunčana vremena ukoliko nam je pri ruci točan sat. Sat postavimo na dlan vodoravno  i okrećemo ga sve dok mala kazaljka ne bude usmjerena u pravcu Sunca. Tada prepolovimo kut što ga mala kazaljka čini sa brojkom 12. Linija koja raspolavlja taj kut, kad je produžimo, pokazuje smjer juga. Na obratnoj je strani dakle sjever. Donosimo par primjera:

U šest sati je sunce nad istokom. Ako malu kazaljku usmjerimo prema suncu i prepolovimo kut između male kazaljke i broja 12 dobijemo točni smjer juga.

Slično je i u devet sati…

Isto tako, oko pola dva popodne je računanje točno.

OPREZ! Isto kao i kod svih računanja strana svijeta povezanih sa satom i ovdje morate paziti na ljetno ili zimsko računanje vremena! Po ljeti umjesto broja 12 trebate koristiti broj 1 (13 sati)!

Orijentacija po Sjevernjači
Za vedrih noći pravac sjevera lako se može odrediti po zvijezdi Sjevernjači (polarnoj zvijezdi). Ova sjajna zvijezda uvijek se nalazi na sjeveru. Najlakše je pronalazimo uz pomoć zviježđa Velikih kola (Velikog medvjeda). Ovo zviježđe nije teško uočiti na nebeskom svodu, jer se sastoji od sedam dosta jasnih zvijezda raspoređenih u obliku kola (četiri kotača i rudo – vidi sliku). Kad se to zviježđe pronađe, tada njegove zadnje dvije zvijezde spojimo zamišljenim pravcem kojega produžimo oko pet puta. U produženju ćemo naći Sjevernjaču (vidi sliku). Sjevernjača se nalazi u zviježđu Malih kola (Maloga medvjeda – slika) i najjasnija je njegova zvijezda.

Orijentacija po mjesecu
Po vedroj noći može se pravac sjevera odrediti pomoću Mjeseca.
Prva četvrt, svijetli polukrug nalik na ispunjeno slovo D, izlazi oko podne, a oko 18 sati je na jugu.
Pun mjesec, potpuno okrugla svjetla ploča, uvijek je nasuprot Suncu: izlazi na istoku odmah po zalasku Sunca, oko pola noći je na jugu, a ujutro je na zapadu.
Posljednja četvrt, nalik na ispunjeno slovo C, izlazi u ponoć na istoku, a oko 6 sati ujutro je na jugu.
Mlađak ne vidimo.

Faza mjeseca Istok Jug Zapad
Računanje vremena Zimsko Ljetno Zimsko Ljetno Zimsko Ljetno
Prva četvrt “D” 18.00 19.00 24.00 1.00 6.00 7.00
Pun mjesec 6.00 7.00 12.00 13.00 18.00 19.00
Zadnja četvrt “C” 24.00 1.00 6.00 7.00 12.00 13.00
Mlađak Mjesec ne vidimo
Orijentacija po pojavama u prirodi
Strane svijeta možemo, ne uvijek s potpunom sigurnošću, odrediti i prema nekim znacima u prirodi, odnosno na zemljištu. Kad kažemo ne uvijek točno mislimo na osobitosti pojedinih područja gdje može doći do devijacija koje mogu biti uvjetovane vjetrom, time da se prostor nalazi iza brda i slično.

  • Po panjevima: godovi (prsteni koji pokazuju godišnje naslage pri rastu drveta) uži su (gušći su) na sjevernoj, a širi na južnoj strani panja.
  • Po mahovini: na sjevernoj strani stabla su, u pravilu, jače obrasla mahovinom nego na južnoj. Bolje je ako promatrate više drveća, a ne samo jedno, jer se teže pogriješi.
  • Po kori stabla: pored toga što je više obrasla mahovinom, kora na sjevernoj strani drveća je hrapavija i tamnija, često i puna različitih gljivica, dok je južna strana glatka i svjetlija.
  • Po krošnjama: krošnje drveća su na južnoj strani obično bujnije nego na sjevernoj.
  • Po snijegu: snijeg uvijek brže kopni na južnim obroncima, a duže se zadržava na sjevernoj strani.

Preuzeto sa : http://www.scoutpark.net/orijentacija/no_kompas.asp

Osnove orjentisanja u prirodi

Osnove orjentisanja u prirodi

Da li ste se ikada izgubili? Mislim, stvarno, izgubili? Stojite usred ničega i ne znate kuda bi krenuli? Ako ste stvarno u nevolji morate zapamtiti tri stvari: prvo – ostanite mirni, drugo – razmišljajte racionalno i treće – možete preživeti dugo vremena bez hrane. Ono bez čega ne možete je voda. Preživljavanje nije nešto s čime će se ove stranice pozabaviti. Ove stranice će vam pomoći da se izvučete iz takvih situacija i da nađete put.

Strane svijeta
Orijentisati se znači znati svoj položaj u prostoru. Zašto je to dobro? Zato što ako znamo gde smo, znamo i kako doći do cilja. Danas možemo doći do cilja i ako ne znamo gde se nalazimo – tada nam pomažu znakovi. Ali znakove možemo naći samo kraj puteva, ali šta ako skrenemo s puta? Ili ako ne poznajemo kraj kroz koji prolazimo?
Tada nam pomaže znanje, karta i mogućnost orijentisanja.
Da se bolje snađemo moramo znati strane sveta:
U tabeli ćemo pokazati prijevode srpskih imena za strane sveta u engleski, jer većina kompasa ima engleske oznake. Kod engleskih znakova moramo paziti da ne zamenimo srpski sever (S) s engleskim jugom (South – S).

Strane svijeta
srpski

Strane svijeta
engleski

sever (S) North (N)
istok (I) East (E)
jug (J) South (S)
zapad (Z) West (W)
Na sledećim stranicama smo opisali različite načine orijentacije u prirodi, uz pomoć kompasa i bez njega. Naravno, kompas će vam jako olakšati orijentaciju, ali što ako nemate kompas. Tada se morate snaći na druge načine.
Evo jedan savet.
Uvek nosite kompas na izlete.
Nikad ne znate kad će vam zatrebati – za orijentaciju ili samo za zabavu.

Preuzeto sa:
http://www.scoutpark.net/orijentacija/index.asp

Prirodni i sintetički kanapi

Vrste kanapa:

a)   Manila – Manila je vrsta vlakna dobijena od listova Abake (Musa textilis), iz porodice  banana. Uglavnom se koristi za pravljanje kanapa i jedna je od najdugotrajnini  prirodnih vlakana posle konoplje. Manila je grubo vlakno braon boje skoro isto na  izgled i dodir kao kokosov orah.
b)  Sisal – je dobro za pravljenje užadi zbog svoje jačine, izdržljivosti, istezanja i afinitetu  prema nekim bojama, a takođe je i otporan na raspadanje u slanoj vodi. Sisal užad i  konopci su široko rasprostranjeni u mornarici, poljoprivredi i industriji. Ova vlakna su  glatka, prava i žuta, a mogu biti duga i kratka.
c)   Najlon – Obično je bele boje, ali je svaka boja moguća. Na dodir je gladak i lako se  namotava. Ne pluta po vodi i od sintetičkog je vlakna.
d)  Polipropilen – je najčešde žut iako je svaka boja moguda. Često se koristi u mornarici  jer pluta po vodi. Nekada ga je teško vezati jer je krut i krt. Polipropilen je sintetičko vlakno.

Neke od prednosti i mana sintetičkih kanapa

Prednosti:

  • Poboljšana otpornost na nagrizanje
  • Bolja UV – otpornost
  • Lakši su
  • Dužina se ne menja toliko pri kvašenju
  • Otpornost na truljenje

Mane:

  • Neki sintetički kanapi ne drže dobro čvorove
  • Klizaviji su
  • Tope se kada se zagreju
  • Više se istežu nego prirodni kanapi

Koristi predenog kanapa:
1.  Odbija vodu
2.  Može da izdrži veliki napor
3.  Može da se napravi upletka uobičajenim metodama

Koristi pletenog kanapa:
1.   Lako se stavlja na kotur i vezuju čvorovi
2.   Klizi (dobar je za laso)
3.   Dekorativni čvorovi

Kako održavati kanap

a)  Održavajte kanap čistim
b)  Uvek zamotajte kanap pre nego što ga odložite
c)   Mokar kanap osušite pre zamotavanja
d)  Vratite kanap na svoje mesto

Čvorovi

Ambulantni čvor

Koristi se za povezivanje dva kanapa iste širine.  Nikada ne sme da se koristi za penjanje ili za  kritične tovare jer može da se razloži u dva polu  čvora i da sklizne. Može da se jako stegne i teško  odveže. Često se pogrešno vezuje kao bablji čvor. Koristi se u nautici, u prvoj pomoći i u mnogim drugim slučajevima.

Vezivanje: Provucite levi kraj preko, pa ispod desnog i onda ponovo preko desnog. Sa ova dva kraja ponoviti isto, ali obrnuto. Na kraju donji i gornji deo čvora trebaju da budu simetrični, a ne isti. Ukoliko su isti, onda se to zove babin čvor.

Pažnja: U nekim slučajevima ovaj čvor može da se pretvori u dva simetrična polu čvora i
sklizne sa kanapa.

Video klip: Kako vezati ambulatni čvor

Osmica


Koristi se kao zaustavni čvor. Lako se vezuje i lako se razvezuje, što može biti i njegova mana. Poznavanje ovog čvora je važno jer je on osnova za druge važne čvorove.

Vezivanje: Slobodni kraj prevucite preko fiksnog dela, pa ispod njega, a zatim ga od gore provucite kroz omču.  Zategnite čvor.

Video klip: Kako vezati osmicu

Dupla osmica

Koristi se za povezivanje dva kanapa koji se ne razlikuju puno u širini. Veoma se lako vezuje i nije ga teško kasnije razvezati, ali ima manu da je veći čvor, što znači da lakše može da zapne. Kao meru sigurnosti, dobro je ostaviti malo duže krajeve.

Video klip: Kako vezati duplu osmicu

Zastavni čvor


Ima mnoge namene, ali po pravilu, čvor služi za povezivanje zastave sa konopcem na jarbolu.  Ukoliko zastava zapne na vrhu jarbola, jači trzaj će  biti dovoljan da se čvor razveže i da zastava padne.  Koristi se i kao deo drugih čvorova kada se želi lako odvezati čvor. Zateže se pod teretom, a lako se  odvezuje povlačenjem slobodnog kraja.

Vezivanje: Vežite nad-vez,  ali umesto da provučete slobodni  kraj kroz omču, provucite omču koju ste napravili od slobodnog kraja.

Kravlji čvor


Koristi se za vezivanje omče  za neke prstenove ili neke druge objekte.


Vezivanje: Kada nisu dostupna oba kraja, vezuje se sa dva polu čvora vezana u
suprotnom smeru. Kada su dostupna oba kraja, onda se provuče omča kroz prsten, a
oba kraja se provuku kroz omču.

Video klip: Kako vezati kravlji čvor

Video klip: Osam najkorisnijih čvorova ( osmica, ambulantni, babski…)

Orjentacija u prirodi

ORIJENTACIJA U PRIRODI

Svakako jedna od najvažnijih stvari. Poznavanje orijentacije nekada zaista može predstavljati granicu između života i smrti. Sigurno je da ste čuli priče o ljudima koji su zalutali u divljini i zato što nisu umeli da se orijentišu i odrede pravac kretanja, više se nikada nisu vratili. U prirodi se vrlo lako zaluta, naročito ako su nepovoljne vremenske prilike: magla, kiša, mrak… Nemojte misliti da se to dešava samo početnicima ili neiskusnima – i vrlo iskusnim poznavaocima se dešava da se izgube, ali to nije ništa strašno ako znate kako da se orijentišete. Zato ćemo sada nešto naučiti o orijentaciji i to na više primera, pa će svako koristiti metod koji mu je najlakši ili koji je moguć u datim okolnostima.

Planine su omiljena odredišta ljubitelja prirode. Brda su često obrasla šumom pa vam je vidokrug obično prilično smanjen. Pronaći pravi put zna biti priličan izazov ali je moguće ukoliko vladate sobom i ostanete prisebni… u suprotnom, hvata vas panika i pravite greške. Prvi savet je: ostanite koncentrisani i pokušajte da otkrijete gde ste. Jedna od najjednostavnijih metoda je da se popnete na vrh brda ili na najviše drvo i osmotrite okolinu. Zapazite neku dominantnu tačku koja će vam biti orijentir izvesno vreme (usamljeno drvo, neka stena, proplanak, kuća, električni stub…) – bilo šta ka čemu ćete ići i što nećete ispuštati iz vida dok se približavate. Važno je da idete što više pravolinijski. Pravac se održava izabiranjem orijentira. Na taj način ćete sigurno negde izaći, pre ili kasnije. Stari iskusni planinci kažu: čak i loše izabrani pravac je bolji nego nikakav. Šala je ali i istina.

Kada odredimo pravac u kojem se treba kretati, dalje nam mogu pomoći oblaci. Naime, smer kretanja oblaka može da ostane nepromenjen i više časova pa kao pravac kretanja možemo uzeti baš pravac kretanja oblaka, suprotan pravac ili pak poprečno (levo ili desno) u odnosu na smer kretanja oblaka. Posebno dobro može da posluži u šumi ili šikari, kada je teško naći pogodan orijentir. Oblaci ako se vide, mogu da pomognu i noću.

Ukoliko se krećete planinskim stazama, ona su najčešće obeležena jer ih planinari često koriste. Označavaju se crvenim prstenom sa belim krugom u središtu. Postavljaju se duž puteva po stablima, kamenim blokovima i stenama a ispisuju se obično uljanim bojama. Staze se mogu označavati i belim ili crvenim strelicama i brojevima koja znače potrebno vreme da se, hodajući, taj put prođe. Ukoliko naletite na ove oznake samo ih pratite i sigurno ćete izaći na neki veći put ili, još bolje, stići do nekog planinarskog doma.

Međutim, ukoliko ipak znate odakle ste pošli i kuda treba da stignete onda ćete se vrlo lako orijentisati određujući strane sveta. Ostaje problem kako ih odrediti ukoliko nemate kompas?!

Određivanje strane sveta pomoću sunca i časovnika


Časovnik položite na dlan ruke, držite ga vodoravno i okrećite tako da malu kazaljku upravite prema suncu. Lakše je okretati sat ako posmatrate sunce na staklu sata, a okretati treba sve dotle dok se pravac sunca ne poklopi sa malom kazaljkom. Potom prepolovite ugao između male kazaljke i broja 12 na časovniku i dobićete – jug. U tom smeru se odabere pogodan orijentir prema kome se treba kretati. Sever je u produžetku zamišljenog pravca koji spaja časovnik i i izabrani orijentir prema jugu. Ako ostanemo okrenuti prema jugu, desno nam je zapad, a levo – istok.

Geografska orijentacija pomoću sunca, sata i senke

Da bi ste na ovaj način odredili strane sveta, ručni ili džepni časovnik stavite vodoravno (na dlan, panj, zemlju…) i u centar vertikalno postavite olovku, drvce šibice, slamku… Predmet će bacati voju senku u smeru suprotnom od sunca. Kada ste to uradili, časovnik valja okretati sve dok senka ne pokrije malu kazaljku časovnika. Potom ugao između pravca male kazaljke (to je sada pravac senke) i brojke 12 prepolovite zamišljenom linijom i ona će u produžetku pokazivati pravac severa. Treba znati da će taj pravac pre podne biti desno od pravca kazaljke, a popodne će biti levo od njih.

Orijentacija pomoću sunca i tačnog vremena

Može se smatrati da je sunce u 6 sati ujutro na istoku, u 12 sati na jugu, a u 18 sati na zapadu. Za tih 12 sati ono pređe jedan polukrug, ili izraženo u stepenima – 180 stepeni. Ako tih 180 stepeni podelimo na 12 sati (vreme trajanja puta) dobićemo da sunce za 1 sat pređe 15 stepeni.

Kako to praktično izgleda? Na primer, 9 je sati ujutro i želite da u tom trenutku odredite geografsku orijentaciju. Rekli smo da će sunce u 12 sati biti na jugu, a to je za tri sata. Sunce se znači sada nalazi na 3×15 stepeni tj. 45 stepeni od tog pravca. Na parčetu papira treba nacrtati ugao od 45 stepeni, pa levi krak toga ugla usmeriti prema suncu. Desni krak ugla pokazaće nam gde će sunce biti kroz tri sata, a to je pravac juga.

Ako se orijentacija vrši po podne u 15 časova, sve je isto sem što se tada desni krak usmeri u pravcu sunca a levi će pokazati gde se sunce nalazilo pre tri časa, tj. u 12 časova. Već smo rekli da je tada u pravcu juga.

Ovaj način ne bi bio posebno zanimljiv kada ne bi omogućavao da se tačan pravac severa odredi u bilo koje doba dana ako nam je poznato tačno vreme. Pretpostavimo da je 16 časova. Od 12 do 16 časova su protekla četiri časa. Za to vreme senka drveta, fabričkog dimnjaka, telegrafskog stuba i sl pomerila se za 60 stepeni (4×15). Ostaje nam samo da na parčetu papira konstruišemo ugao od 60 stepeni i da njegov desni krak poklopimo sa senkom izabranog predmeta. Levi krak će pokazivati gde se nalazi sever.

Orijentacija noću

Noću se orijentišemo pomoću zvezda i meseca. Pun mesec ima suprotan položaj u odnosu na sunce. Zato jugu (gde se sunce nalazi u podne) odgovara sever, koji pun mesec zauzima u ponoć. Ujutro je je mesec na zapadu, a uveče na istoku.

Strane sveta po časovniku i punom mesecu mogu da se odrede kao i pomoću časovnika i sunca. Samo se ovde umesto juga, prvo pronađe sever.

Za vreme vedre noći, pravac severa može da se odredi dovoljno tačno po Severnjači ili Polarnoj zvezdi. Ona se nalazi se u sazvežđu Malih kola (Mali medved) a najlakše ju je pronaći pomoću Velikih kola (Velikih medved).

Velika kola se sastoje od sedam jasno vidljivih zvezda, raspoređenih tako da daju sliku zaprežnih kola posmatranih sa strane. Stranice “kola” formiraju četiri zvezde, a “rudu” tri zvezde. I Mala kola se sastoje od četiri zvezde u “kolima” i tri zvezde u “rudi”. Zvezda na samom vrhu rude Malih kola jeste Severnjača. No pošto se Mala kola nešto teže uočavaju, najbolje je krenuti od zadnje stranice Velikih kola: pet dužina te stranice se doda na njenu postojeću dužinu, i na kraju tako produžene stranice je Severnjača.

Severnjača je najsjajnija zvezda na tom delu neba (nekada se vidi i po danu), i označava pravac severa.

Neki drugi načini orijentacije

Ako je oblačno ili ako nemamo časovnik, mogu da nam pomognu “žive busole”. Strane sveta u šumi mogu da se odrede po tamnoj pruzi koja se proteže od zemlje gotovo do samog vrha drveta. Dobro je vidljiva na pozadini svetlije kore drveta. Ta tamnija pruga se uvek nalazi na severnoj strani i obrazuje se od zaostale vlage. Vlažna kora se najsporije suši na severnoj strani, na kojoj ima najmanje sunca.

Sem toga kora drveća sa severne strane je hrapavija i obično je obrasla mahovinom. Gljive koje žive na drveću bolje rastu sa severne strane jer tamo, kao što smo rekli, ima više vlage. Slično tome, zidovi i krovovi zgrada su sa severne strane hladniji i tamniji, i sa te strane su obrasli gljivama i mahovinom.

Na četinarima se sa južne strane pojavljuje znatno više smole nego sa severne. Na panju posečenog drveta godovi su uži na severnoj a širi na južnoj strani. Mravi prave mravinjake obično s južne strane panja, drveta ili žbuna. Južna strane mravinjaka je blažeg nagiba od severne. Ali pazite, ne treba suditi samo po jednom mravinjaku.

Krajem zime i početkom proleća, moguća je orijentacija po snegu. Severni kraj šume oslobađa se snega jednu do dve nedelje kasnije od južnog kraja. Oko usamljenog drveća, panjeva i stubova stvaraju se delovi bez snega, koji su izduženi prema jugu. Na severnim padinama sneg se duže zadržava nego na južnim.

Suprotno tome, u jarugama, rupama i sl. sneg se brže topi sa severne strane, zato što na južnu stranu udubine ne padaju direktne sunčeve zrake. Slično se može videti na tragovima po snegu koje ostavljaju čovek ili divljač.

Prolećna trava je veća, gušća i zelenija s južne strane velikog kamenja, drveća, šume. Obratno je kada je dugotrajna suša: tada je trava duže zelena sa severne strane.

Ako naiđete na potok, krenite nizvodno. Potok vodi u dolinu, prema rečici, a tu ćete pre ili kasnije naići na ljude.

Kako da se dođe do naselja ili do košnica na rubu šume, mogu da pokažu pčele. Treba samo da se obrati pažnja na njihov let: pčela sa nektarom i polenom nastoji da se vrati najkraćim putem u košnicu.

Orijentacija je moguća i pomoću crkava i grobalja. Kod pravoslavnih crkava oltar je na istoku a ulaz na zapadu, kod katoličkih crkava je obrnuto. Krst na kupoli, kod svih crkava, je postavljen u pravcu sever-jug. Hrišćanski grobovi imaju nadgrobno obeležje (spomenik) na zapadnoj strani, znači grob zauzima pravac istok-zapad. Muslimanski grobovi imaju pravac sever-jug. Spomenik se nalazi na južnoj strani groba.

Ako posedujemo tranzistor, možemo i to da iskoristimo. Okrenemo li se zajedno s njim prema najjačem signalu neke radio-stanice, onda smo usmereni prema odašiljaču te radio-stanice. Npr. ako je odašiljač Radio-Beograda na severu onda smo i mi (tranzistor) usmereni prema severu.

Svi ovi načini određivanja strana sveta, izuzev pomoću sunca i časovnika, nisu uvek pouzdani. Zato se treba orijentisati oprezno, rezultate proveravati i ne pouzdati se samo u jedan pokazatelj.

Preuzeto sa:

http://www.ciklonaut.com/Kakovako/Survival/Nesin_prirucnik/5_Orijentacija.htm

Video klip:  Orjentacija u prirodi sunčani kompas